Mladi starac, naborano lice - epilepticar
Sijeda brada prenikla, svaki pogled je nebitan,
Skriven iza maske rjecnika, odvec posto je prezivar
Pa iz sitnih greskica izvuce pouku - tempiran,
Pukla tisina govora - razbijen je odraz
Na ivici pronosan kad i zivot je gorak,
I sreca isto jaka, i osmijeh sija kao nekad
I ljubav ima djaka, ta skola sto nece nestat,
Miran kao kamen,pogled staklen - nekog ceka ???
S novim jutrom sto svane pomakne ga samo vjetar,
Dal isti miris nosi il ga podsjeca na nekog
Pa tjera da na tri noge druzi se sa cestom.
U celiji misli, plavetnilu prikrivena pogleda
Karirana kosulja,stari sat - skucen od prosjeka,
Na fasadi kuce nokti, izrezbaren truli kostim
Sto svako djete koci kad zeli prjeko proci,
Svjetli mrak ispod, u ruci drzi staro pismo
I svijeca u kutku sobe sto bori se sa tminom,
Satkana namjera, suza lice drzi cistim
Tupa bol snova i glasna tisina misli,
Nema Boga,nema oca,sina a kamoli osobe
Koja pruzila bi dlanove kad se kazaljke poklope,
Jaci od vremena, slijepi pogled sudbu prasto bi
Prasnjavi glasovir, on Gorstak je stvarnosni.
Zatvori oci, misli, ogledalo krije svu istinu
U odrazu vidis laz, u bocu stavi istinu,
Nek plovi u bezdan, ljubav postala kazna
Na drugoj obali misli mozda stigne do mladog starca,
Prepisi osmjeh, Bog je tu da bude pljuvan
Kad ponestane pravih rjeci radje zatvori usta...
..Tisina je bolja, teze kontrolirat rjecnikom
Ubij pojam dobrog da dobijes bar gluvo - Sretni smo,
I da se spasimo od zivota kao starac